Ovo je dnevnik putovanja člana MK Fjaka na Yamahi XJR 1300 i stažiste MK Fjaka na BMW GS 1200 Adventure s njihovim suputnicama u Grčku i povratku preko Italije uz posjetu Moto GP utrci u Imoli natrag za Split. Nedugo nakon toga još su tri naša člana putovala u Grčku ali su se doma vratili preko Osijeka gdje su bili na motorijadi. Više o tome putovanju preko linka na naslovnoj (Home) stranici.

25.05.2006. (četvrtak) - Iz Splita krećemo u 15:30h. Dan sunčan, kao stvoren za putovanje. Danas planiramo doći do Budve. Lagana vožnja uz more, Makarska, Ploče, Dubrovnik. U Cavtatu prvi put tankamo u BMW-a koji ima spremnik od 33L. Granicu prelazimo bez većih zastoja. Preko graničnog prijelaza Igalo dolazimo do Kotorskog zaljeva. Kako je već pao mrak kotorski zaljev prelazimo trajektom. Karta za dvije osobe i motor je 8€ a plovi se oko pola sata. U Budvi nas je čekao luksuzan apartman za 12 € po osobi. Večer provodimo u ribljem restoranu i jedemo odlično pripremljenu oboritu ribu.

26.05.2006. (petak) - Ujutro krećemo u razgledavanje Budve. Kroz Budvu se proteže velika šetnica uz obalu. Da se primijetiti da je šetnica puna uređenih kafića i disko klubova. Nakon kave na rivi spremamo se i lagano krećemo za Albaniju. Prelazimo preko sv. Stefana te se vozimo uz obalu pejsažom prekrivenim stijenama koje izviru iz mora. Potom se penjemo kroz šumovite planinske predjele sa dosta svježijim i ugodnijim zrakom. U ovom je dijelu cesta nešto uža i prožeta s dosta rupa. Preko Podgorice kroz visoke planine stižemo na granicu s Albanijom.

Na granici je obvezatna dezinfekcija i deratizacija iako glodavaca (deratizacija) nigdje na vidiku (možda je imalo veze i s ptičjom gripom). U biti se sve sastoji u prolasku vozilima kroz muljevitu lokvu. Plativši vizu od 20€ za ulazak u Albaniju čekamo za sređivanje papirologije. Dok čekamo mislimo o tome koliko je možda opasno ući u Albaniju s ovakvim motorima. Nakon sređivanja papirologije krećemo dalje i odmah nas po granici čeka makadamski put (Albanija je prožeta makadamskim putovima ali se glavnim pravcima može voziti i novim, asfaltiranim cestama). Pratimo table s natpisom Tirana jer je to naše slijedeće odredište. Strah od nedostatka benzinskih crpki odmah nestaje jer se one nalaze "svako 100m" uz cestu. Ipak te su crpke priručne i obično se nalaze na manjem betonskom platou ispred stambenih kuća. Primjećujemo da priča o Albaniji i njezinoj nerazvijenosti stoji.

Cesta je vrlo loša s rupama i do pola metra dubokim. Ipak kako prolazimo kroz naseljena mjesta ljudi odmah istrčavaju na cestu i mašu nam od oduševljenja. Zbog loše ceste vozimo se oko 60km/h. Kako prolazimo kroz manje gradiće ne možemo se oteti dojmu da izgledaju kako kakvi buvljaci. Tako se trgovine s namještajem nalaze u nekakvim garažama prepunim prašine zbog neasfaltiranih putova. U Skadru, zastajemo i ručamo za 20€. Jedemo odlično miješano meso i pijemo pivo Tirana. Sam ugostiteljski objekt više nalikuje na kakvu seosku zadrugu nego li na restoran. Po zidovima su naslikani razni pejsaži i na njima vise krletke s pticama. Do Tirane imamo još oko 120km što je poprilično s obzirom na ovakve ceste. Da se ne preračunamo krećemo dalje nedugo nakon ručka.

Oko 19h stižemo u Tiranu. Ulazak u grad je "zona sumraka". Prašnjave ceste, gust promet i nigdje prometnog znakovlja. U gradu vjerovatno ne postoji više od dva semafora na koje smo naišli a i oni ne rade. Teško nakon dva sata traženja pronalazimo hotel s parkiralištem. Sam hotel je u blizini glavnog trga. Smještaj u hotelu je 60€ za dvije osobe. Tijekom dolaska primijetili smo dosta bojlera po zgradama koje vjerojatno služe za solarno grijanje vode i gumenim su crijevima spojeni kroz prozore u stanove. Također primjećujemo da im je najčešće prijevozno sredstvo trokolica. Nakon smještanja u hotelu navečer izlazimo u fino uređen kafić u centru Tirane. Kafić se nalazi tik do fontane obasjane raznim bojama svjetla. Centar, za razliku od predgrađa, čista je suprotnost. Hotel u kojemu smo odsjeli ima 5 zvjezdica a po samom centru se mogu vidjeti i luksuznija vozila.

27.05.2006. (subota) - Danas planiramo iz Tirane prevaliti put do Grčke. Krenuli smo lokalnim cestama prema Makedoniji. Iako smo možda i napravili grešku odabravši taj teži put isplatilo se voziti po proplancima te s istih promatrati vrhove planina. Imali smo osjećaj kao da u avionu nadlijećemo to područje. Bio je to nezaboravan pogled. Ipak, sama cesta je užasna i teška za vožnju. Najčešće nema zaštitne ograde a sastoji se od stotine zavoja. Na putu prema Makedoniji prolazimo kroz industrijski grad Elbasan te dolazimo preko Prrenjasa do Qaf'e Thanesa, posljednjeg grada prije makedonske granice. Putem smo susretali ljude koji su na štandovima prodavali nekakvo šumsko voće ili što već ne a mlazovi nekontrolirane vode iz tla označavali su praonice automobila.

Na samoj granici se nalazi mnoštvo bunkera iz vremena diktature Envera Hoxhe nastalih zbog straha od napada Jugoslavije na Albaniju ali vjerojatno i da spriječi Albance u naumu da biježe iz zemlje. Na izlazu iz Albanije razmišljamo o bijedi i nerazvijenosti koju smo vidjeli i o tome da je tako blizu naše Hrvatske a opet kao da je na drugom kontinentu. Nakon dolaska na Albansko-Makedonsku granicu i kraćeg sređivanja papirologije nastavljamo prema Ohridu. Ušavši u Makedoniju vidno je da su uvjeti na cesti puno bolji. U Ohridu stajemo na ručak a pošto je jednoj od naše dvije suputnice rođendan ona nas časti roštiljskim specijalitetima. Ohrid je malen gradić smješten uz istoimeno jezero. Nalik je našoj Makarskoj.

Nakon ručka lagano krećemo dalje prema Grčkoj. Došavši na Makedonsko-Grčku granicu opet nakon kratkog zadržavanja prolazimo granicu i odlučujemo stati u prvom mjestu koje nam se svidi za prenoćiti. (Bitno je napomenuti da Grci Makedoniju zovu "Bivša Jugoslavenska republika Makedonija", odnosno na engleskom "Former Yugoslav republic of Macedonia" te je pri komunikaciji s grčkim carinicima i policajcima još uvijek poželjno koristiti takav naziv zbog grčke "osjetljivosti" na "čisti" naziv Makedonija.)

U mjestu Kastoria stajemo na brežuljku u hotelu s prekrasnim pogledom na jezero. Lokalni nam ugostitelj sprema pastrve za koje kaže da su "pastrve iz najčišće rijeke na svijetu". Još nam napominje da je tu ujedno i najduži most preko rijeke na svijetu, dug 1372m, te da postoji kontrolno dugme koje u trenutku može "dići" most u zrak u slučaju napada? Ovdje nam je malo toga jasno ali je vjerovatno u pitanju nekakvo unutranje trvenje između ljudi u Grčkoj pokrajini Makedonija i ovih u preostalim krajevima. Tko bi ga znao. Naravno, spomenuto dugme na mostu nismo tražili.

28.05.2006. (nedjelja) - Ujutro krećemo lagano prema Ateni. Odlučili smo unaprijed spavati na pola puta do Atene u gradu Larissa. Ceste su u Grčkoj odlične. Kultura i obazrivost u vožnji čak i na većem nivo. Ceste su dovoljno široke s dodatnim trakom. Ukoliko dođete nekome "za leđa" on se kratko prestroji prema toj pomoćnoj traci tako da nema potrebe za pretjecanje niti motociklima niti automobilima. Ovo je vrlo iznenađujuće te bi voljeli ako bi u Hrvatskoj ovakav način i organizacija prometa jednog dana zaživjela. Ipak, stajemo u gradiću Kozani. To je mali industrijski grad koji nas nije nešto oduševio ali za prenoćiti više nego dobar. Ovdje u BMW-a nakon prijeđenih 3 države i ukupno 670km tankamo 33L. Ovim je autonomija i prosječna potrošnja oko 5L na 100km opravdala naziv Adventure u nazivu motocikla. U Kozani odlučujemo prenoćiti.

29.05.2006. (ponedjeljak) - Put nastavljamo izvanrednim autoputom. Gotovo cijelim autoputom je uz njega posađen oleandar. Krajolik je prošaran kilometarskim maslinicima. Oko 20h stižemo u Atenu. (Valja paziti na točno vrijeme. U Grčkoj je vremenska razlika u odnosu na Hrvatsku jedan sat.) Prvo se gubimo u crnačkoj četvrti Atene. Primjećujemo blindirani policijski kombi, policajce s dugim naoružanjem i ljude pohapšene na podu. Brzo se gubimo iz tog kvarta da ne krene po zlu. U gradiću Luka koji je spojen s Atenom pronalazimo smještaj. Navečer izlazimo vani u šetnju. Zanimljivo je da centrom gradića prolazi drvored stabala mandarina.

30.05.2006. (utorak) - Ustajemo i idemo u obilazak Atene. Parkiramo motore u blizini Olimpijskog stadiona pa smo njega prvoga i razgledali. Na tom prostoru današnjeg stadiona, na kojemu su održane posljednje olimpijske igre, održane su i prve olimpijske igre. U blizini su i male nedovršene akropolice. Tu kupujemo zbirnu ulaznicu za sve znamenitosti Atene. Cijena joj je 12€ po osobi. Nakon toga se upućujemo pješke na Akropolu. Iako je tek kraj petog mjeseca temperatura je 35°C pa je penjanje na Akropolu svojevrstan podvig. Prolazimo kroz uske uličice i kupujemo suvenire. Pogled s Akropole je savršen. Akropola je na brežuljku usred Atene i s nje se vide svi dijelovi grada.

Tek se s ovog mjesta može vidjeti koliko je Atena velik grad. Akropola je predivna ali su malo dojam pokvarile skele na njoj zbog restauracije. Posijetili smo i muzej smješten na samom vrhu. Poslije napornog penjanja lagano se spuštamo u razgledavanje ostalih građevina u podnožju akropole. Već pomalo umorni i izgorjeli od sunca zaslužujemo otići na jednu Grčku salatu. Navečer odlučujemo napraviti đir uz obalu Atene. Velika šetnica je smještena duž obale s kafićima, štekatima i restoranima. U jednom jedemo najveće škampe koje smo do sada ikada vidjeli. Večera je odlična s njihovim nadaleko poznatim maslinovim uljima. Nakon napornog razgledavanja odlazimo na spavanje.

31.05.2006. (srijeda) - Danas smo odlučili napraviti đir preko Peleponeza do Patre. Nakon Korinteza silazimo s autoputa. Idemo lokalnom cestom uz more do malog mjesta 20km prije Patre. Tu ostajemo na ručku. Nakon prvoklasne ribe i nekoliko čašica vina više tu odlučujemo ostati. Nalazimo odličan hotel s bazenom s morskom vodom koji je za to doba godine i relativno povoljan. Boravak plaćamo 40€ po osobi. Poslije kupanja odlazimo na večernji izlazak u grad Patra. To je lučki grad pun noćnog života. Nakon par pića odlazimo na spavanje jer se sutra upućujemo lagano put kuće.

01.06.2006. (četvrtak) - Ujutro krećemo za Igoumenitsu na zapadu Grčke. To je naše krajnje odredište što se tiče Grčke. Odlučili smo da nećemo nazad preko Albanije pa nam preostaje samo ova solucija, preko Italije. Danas je rođendan drugoj suputnici pa je nju red bio častiti ručkom. Stajemo zato na pola puta u Prevezi, gradiću uz more. U Igoumentisu dolazimo oko 15h. Kupujemo kartu za luksuzni putnički brod sa shoping centrom i disko klubom. Za motor i dvije osobe plaćamo 100€. Trajekt plovi 15 sati tako da smo u Ankoni oko 10 sati.

02.06.2006. (petak) - Nakon noći na trajektu dolazimo u Ankonu. Kako je ovaj vikend utrka Moto GP-a u Imoli odlučili smo poći pogledati tu utrku, kad je već prilika. Naravno da željno očekujemo pogledati Valentina Rossija na stazi. Došli smo na 30km od trkališta u šumoviti planinski kraj s vrlo niskim temperaturama. Po šumama tražimo smještaj po lovačkim domovima ali ga pronalazimo tek oko 22h u planinarskom domu. Dom ima restoran a spavaonice su skupne s 25 ležaja. Za večeru jedemo specijalitet kuće, biftek Fiorentina. U porciji je 1kg čistog, polukrvavog bifteka.

03.06.2006. (subota) - Ujutro krećemo put trkališta, kupujemo kartu za trening i utrku koja iznose 160€ po osobi. Susrećemo tri motorista iz Sinja i Splita koji su imali problem pronaći smještaj ta smo im ponudili da ih odvedemo do našeg boravišta. Na trkalištu smo se smjestili na ledini i gledali trening. Vrlo smo iznenađeni jer usred ničega je niknula pista a posjetitelja je bilo na desetke tisuća već na samom treningu. Očito je da će sutra na utrci biti izvanredno.

04.06.2006. (nedjelja) - Gužve su danas na trkalištu dosta veće nego jučer. Od tolike mase je nemoguće prolaziti motorom pa parkiramo motore i krećemo put staze. Jedva nalazimo mjesto na ledini uz pistu. Nikad u životu nismo vidjeli toliko kamp prikolica kao do tada. Navijanje je urnebesno, kao na kakvoj nogometnoj utakmici. Točno se zna čiji su navijači na kojoj tribini. Yamaha i Valentino Rossi imaju navijače na jednoj tribini dok su Dukatijevi navijači su na drugoj tribini. Očito je rivalstvo prešlo i na tribine pa je navijanje još žešće.

Nakon utrka od 125ccm i 250ccm slijedi utrka kraljevske klase. Svi smo navijački obučeni u oznake Valentino Rossi. Nakon žestoke borbe Rossi pobjeđuje. U općem urnebesu pale se baklje, vijore zastave a Rossi u znak zahvalnosti pozdravlja navijače i pali gumu za kraj. Pričekali smo oko jedan i po sat da se gužva raziđe te krenuli put motora i smještaja jer smo već isti dan kretali za Split. Uputili smo se cestom preko Padove, Trsta i Rijeke. U Rijeci ostajemo spavati kod neke bake za 100Kn po osobi s doručkom.

05.06.2006. (ponedjeljak) - Ujutro krećemo put Splita gdje smo tijekom dana završili naše jedanaestdnevno putovanje.